In my secret life, I’m in love with wines

Vinska događanja u organizaciji Jelene Bulum i Kornelija Hećimovića svaki put nude zanimljivu kombinaciju vina i glazbe – ovaj put uz glazbenu podlogu jedinstvenog Leonarda Cohena u goste su došli slovenski vinari Matej Zaro i Uroš Rojac. Stilistika malvazije i refoška iz njihovih podruma ugodno me iznenadila jer nisam baš fan iskrenih vina – kako ih biodinamičari vole nazivati. By the way, s tom se frazom za biodinamička vina nikada neću složiti, jer meni su iskrena vina ona koja vinar radi s dušom i srcem, a za to ne treba zavijati na Mjesec…, ali da iskrena vina imaju karakter sličan osobi koja ga je proizvela – eeee, s tim ću se složiti k’o lego kockica.

A kako je večer promicala, pokazalo se da vina koja su u Zagreb donijeli Matej i Uroš uistinu vjerno ocrtavaju njihove različite karaktere: vina Mateja Zara su skladna, smirena i elegantna, dok su Uroševa vina divlja, neobuzdana i nepredvidiva.

Degustacija je započela uz Dance Me To The End Of Love i maceriranu Malvaziju Zaro 2018. uz koju su iz Bornsteinove kuhinje poslužili platu s tri vrste sira, suhim voćem i orašastim plodovima. Tridesetodnevna maceracija obojala je vino intenzivnom zlaćanom bojom i pojačala zrele breskve i medne note na nosu, s blagom naznakom vanilije. Svježa, srednjeg tijela i punog okusa Matejeva se malvazija čini skladnom i užitnom, a dugi mineralni after oplemenjuje ukupni vrlo pozitivan dojam. Nakon godinu i pol u slovenskom hrastu, vino je dozrijevalo u boci do puštanja u prodaju.

“Vinogradarstvo je moj život” – tim je riječima mlađahni Matej započeo svoju priču koja je počela pred desetak godina kad je – kao treća generacija vinara – zakoračio u vinograde u zaleđu Izole, na zemlji koju su još i Mlečani prepoznali kao iznimno plodnu. Matejev je djed pred tridesetak godina svom sinu povjerio 2 ha vinograda u kojem su rasli refošk i malvazija. Danas Matej uzgaja iste sorte na ukupno deset puta većoj površini koju čine raštrkane terase na položaju Pivol udaljenom samo jedan kilometar od mora, a 40% proizvedenog vina izvozi u SAD, Južnu Koreju, Japan, Italiju…

Priznaje da se kao tinejdžer nije vidio u vinarstvu jer umjesto na plažu otac ga je vodio sa sobom u vinograd ne bi li mu usadio radne navike, a to je u njemu izazivalo otpor. No pomalo, Matej je zavolio rad u vinogradu za koji kaže da čini najveći dio uspješne proizvodnje vina. Vodi se premisom da je priroda davno prije njih uspostavila sklad u vinogradu i poštuje ekosustav tako što nastoji u najmanjoj mogućoj mjeri miješati se u prirodne procese, kako u vinogradu tako i u podrumu.

Uz vinski podrum je i Manzioli Wine Bar koji je brzo postao središte života u Izoli i okupljalište ljubitelja vina u kojem su osmišljena i dva međunarodna vinska festivala: Orange Wine Festival i Refuscus Mundi.

Zaro Refošk iz 2016. je kao i malvazija, primjer uravnoteženog, autentičnog vina izuzetno dugog retro okusa zahvaljujući ekstraktu i mineralima koji iznova prekriju okusne pupoljke svakim narednim gutljajem. Lijepa rubinska boja znak je da na nosu možemo očekivati crno i crveno voće, prvenstveno kupine, borovnice, crni ribiz i mlade trešnje. Suha trava i crni papar zaslužni su za pikantnost vina koje je godinu dana dozrijevalo u hrastovim bačvama. Vino je spremno za konzumaciju ali vrijedi ga sačuvati i otvoriti za četiri, pet godina.

Istarski enfant terrible, Uroš Rojac predstavio se s tri vina: maceriranom malvazijom iz 2015. i s dva refoška. Njegovi su vinogradi smješteni pored malog sela Gažon ispod brda Turn s pogledom na dolinu Drnice na visini od oko 250 metara nad morem. I on kao i Matej minimalno intervenira u vinogradu pridržavajući se biodinamičkih načela: vinograde prska samo kontaktnim sredstvima, sumpor koristi u količinama koje su stvarno potrebne za zaštitu vina i koristi samo prirodne kvasce, što znači da vino spontano fermentira. S površine od oko 17 hektara u prosjeku godišnje ubere grožđa za 40-50.000 butelja, od kojih 70% prodaje po cijeloj Europi, Kanadi i Japanu.

Kao diplomirani agronom i proizvođač malvazije voli isticati da je istarska malvazija autohtona sorta koja se kao takva – zbog svog imena – ne može proglasiti. “Ako me moje sjećanje ne vara, postoji 17 različitih genetskih nacrta sorti koje nose ime malvasia i sve su lokalizirane po Sredozemlju. Ali samo mi imamo istarsku malvaziju“ – istaknuo je Uroš dok je u čašama bila njegova Rojac malvazija.

Iz vinograda Raven i Stari d’or, još od 2000. godine u podrum dolazi grožđe za Uroševu malvaziju koju macerira dva puna mjesečeva ciklusa, nakon čega dvije i pol godine odležava u u malim i velikim hrastovim bačvama, a onda se puni u boce u skladu s Mjesečevim kalendarom. Kompleksno i aromatski bogato vino izraženih zemljanih nota, ali stroboskopskih okusnih ispada: u jednom trenutku voćno, u drugom iskoče kiseline, pa sol…

Ako je malvazija kraljica za Uroša, onda je refošk njegov kralj, kojem je posvetio i diplomski rad na Biotehničkom fakultetu u Ljubljani. Već s baznim Refoškom Rojac iz 2016. Uroš je uspio u namjeri da ovu pomalo zanemarenu sortu prezentira na drugačiji način od uobičajenog: nekada je refošk imao visoke kiseline (do 16 grama) i niske alkohole (do 10%). Rojac Refošk 2016. ima 13,5% alkohola i manje od 8 grama kiselina, blago je džemast na šljive uz osjetne arome crnog ribiza i zemljane note. Vino je macerirano 15 dana, uz stiskanje rukama svaka 4 sata, dozrijevalo je godinu i pol u malim hrastovim bačvama, a onda još 6 mjeseci u inoxu. Kroz 3-4 godine bi se trebalo smiriti i postati skladnije.

Renero, (crni kralj – „re nero“) je refošk koji definitivno skida etiketu jednogodišnjeg vina koje je dobro samo kad je mlado i svježe. Inače, naziv su mu nadjenuli još Mlečani označavajući vino koje se proizvodilo od grožđa samo kad je berba bila izrazito dobra, a oporezivao se tri puta više nego ostala vina. Guste crne boje, visokih alkohola (16%), vrlo svježe i s malo šećera, bit će pitko i nakon 20 godina. Tamno bobičasto voće i čokolada lijepo su se sljubili sa svježim jagodama iz Bornsteinove kuhinje namočenim u tamnu čokoladu. Macerirano je 35 dana, isto stiskano rukama. Dozrijevalo je 5 godina u malim hrastovim bačvama i buteljirano u skladu s Mjesečevim kalendarom.

Kao što rekoh, nisam baš obožavatelj orange vina, ali kad sam se drugi dan sjetio Matejeve izjave da je “ključni čimbenik razlikovanja dobrog vina od lošeg kako se osjećate dok ga pijete, ali ponajprije, kako se osjećate drugi dan” – zaključio sam da je večer uz vina slovenskog dvojca prošla iznenađujuće dobro!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.