“Dok Martin dojde v pol noč na vrata, mošt bu čist kak nebe bez oblaka… Krstil bu mošteka, ime mu Vinček dal, mnogi bu pajdaš radi njega v klancu ili v grabi zaspal“.

Himnom „Došel je došel Sveti Martin“ i ovim stihovima već nekoliko stoljeća svake godine 11. studenog, na dan ukopa zaštitnika vinara i vinograda – Svetog Martina – u srednjoj Europi, a kod nas posebno na sjeveru Hrvatske započinje ceremonija krštenja mošta uz nezaobilaznu gusku s mlincima.

Prema narodnoj predaji, Martin – rimski vitez poznat po svojoj blagoj i milosrdnoj naravi zaredio se nakon vojne službe, ali ipak nije želio postati biskupom, pa se prije imenovanja sakrio među – guskama. No one su ga izdale svojim graktanjem pa je ipak postao biskupom, a tradicionalna guska na trpezi se jede kao svojevrsna kazna pernatim izdajicama. Veliki ljubitelj vina rodom iz pokrajine Savarije u današnjoj Mađarskoj, Martin je boraveći u samostanu u Poitiersu u Galiji i sam postao i vinogradar. 

Cijenjen i poštovan za života, uskoro nakon smrti bio je proglašen svecem, a njemu u čast, u skladu s vinskim zapovijedima, statutima i regulama te uz vinski brevijar obavlja se ceremonijalni čin krštenja ošta. Osim simboličkog pretvaranja mošta u vino, na martinjskim veselicama i pajdašijama slavi se i završetak radova u polju i štuju se narodni običaji i tradicija, a gostoljubivi domaćini u kletima pozivaju goste na feštu.

Najpoznatije mlado vino u Hrvatskoj je portugizec, vinska sorta crnog grožđa koja najbolje uspijeva u vinogorjima Kutjevo i Plešivica-Okić, a često se kaže da je to hrvatski Beaujolais, premda su metode vinifikacije potpuno različite: mošt portugisca kipi nakon prešanja grožđa, a Beaujolais se podvrgava karbonskoj maceraciji tijekom koje sok fermentira u samoj bobici. 

Na obroncima Okića i Plešivice portugizec se ne proizvodi da bude vino prikladno samo za brzu potrošnju, već se u buteljama znaju naći i desetogodišnjaci, a sve češće i u pjenušavom obliku. Za takva vina, grožđe se bere kad je razina sladora dosta visoka, a kiseline snažne.
Griffin pjenušci od portugisca Dark Side i Rosé svježi su i sočni, iznimne voćnosti i savršeno uravnoteženih kiselina, a mirni Dark Side izraženih sortnih karakteristika elegantno je vino koje se školuje osam mjeseci u bačvama američkog hrasta. I drugi poznati plešivički vinari poput Tomca, Šembera, Koraka te Kolarića od portugisca rade odlična vina koja se lijepo slažu sa srnećim gulašem, buncekom i naravno martinjskom guskom i pečenim kestenima.

I iz Kutjevačkog vinogorja također dolaze nagrađivani portugisci, a posebno se ističu Mihalj, Krauthaker i vinarija Kutjevo, dok Moslavinu zastupa vinarija Trdenić, a Baranju Pinkert.

Mnogih odredbi Križevačkih Štatuta, pa tako i Martinjskih regula drže se i Slavonci, a posebno na sjeveru Hrvatske u okolici Križevaca i Međimurju otkud, u okviru projekta Mlado Međimurje već nekoliko godina dolaze posebno zanimljiva mlada vina. Ove godine sudjeluje ih čak deset: Cmrečnjak, Dvanajščak – Kozol, Horvat, Jakopić, Knechtl – Medenjak, Kocijan, Kunčić, Preiner, Štampar i Tomšić.

Rane berbe bijelih sorti: Müller-Thurgau (rizvanac), zeleni silvanac, bijeli pinot, chardonnay a posebno vrhunski sauvignon s međimurskih brega daju laganija vina s izraženom voćnom aromatikom. Pitka, lepršava i živahna vina pod jedinstvenim brendom Mlado.Međimurje na tržište izlaze uoči Martinja, a odlikuju ih svježina i niski alkoholi pa se mogu piti i bez jela, ili uz laganije kontinentalne specijalitete od peradi.

Bez obzira da li vas znaju kao stare ili mlade pajdaše i pajdašice ili ste samo pridošlice – kućedomaćin i stoloravnatelj s veseljem će vas uputiti u martinjsku pajdašiju, ali tek nakon što ispijete bilikum (iskrivljena njemačka riječ wilkommen – dobrodošli): vrč iz tri dijela iz koje se pije zdravica u čast dolaska u nečiju kuću, kao što nalaže hižni protokol Križevačkih Štatuta. 

I za kraj, kako treba piti? „Uvijek s pameću, trijezno i ne prekomjerno“