Šipun na vinskoj etiketi + ruža na nosu = dobro vino u čaši

Vrbnička žlahtina s Krka je prvo vino kojeg će se većina sjetiti kad ih pitate što su pili uz neki od otočkih specijaliteta. I najčešće jedino! No, priča se polako ipak nastavlja i širi, zahvaljujući prvenstveno Ivici Dobrinčiću, svojevrsnom vinskom arheologu, diplomiranom agronomu koji se po povratku u Vrbnik sa studija u Zagrebu najprije posvetio – rasadničarstvu, a onda i proizvodnji vina. Generacijama su Dobrinčići posjedovali vinograde pa ne čudi da se Ivica odlučio za proizvodnju loznih cijepova – većinom autohtonih primorskih sorti, što je zahtijevalo obnovu starih vinograda i sadnju novih, a proizvodnja vina se nametnula kao logičan nastavak. Obnavljanje starih sorata definitivno je poslovna komparativna prednost, a kad tome dodate nevjerojatan osjećaj da u ruci držite možda posljednji trs na svijetu koji osim o grožđu i vinu priča i štoriju o vremenu i ljudima koji su ga njegovali – ne čudi s kojim žarom Dobrinčić objašnjava posao kojim othranjuje cijelu obitelj.

Vinar u kuhinji: Ivica Dobrinčić (Foto: Julio Frangen)

U organizaciji Abecede finih zalogaja, a u okviru projekta Vinar u kuhinji, u zagrebačkom su restoranu Kuhinja predstavljene tri sorte zbog kojih se sve više vinoljubaca odlučuje posjetiti otok Krk. Osim komercijalnog uzgoja i proizvodnje krčke žlahtine, u vinariji Šipun Ivice Dobrinčića proizvode se vina od starih sorti istrgnutih iz zaborava: sansigota (sušćan crni), te trojišćine.

Žlahtina Šipun tri je puta zaredom proglašena najboljom žlahtinom i uvrštena je među 15 najboljih bijelih vina Hrvatske, a odlikuje se pitkošću, lakoćom i mirisnošću. Stoga sam više očekivao od svježe Žlahtine iz 2018., no osim citrusa na nosu i mineralnosti u ustima, karakterističnim za ovu sortu, ni nakon dva-tri gutljaja uz pizza prutiće iz kuhinje restorana Kuhinja osjećaj ravnodušnosti se nije promijenio. Zato je godinu dana starija berba poslužena uz paštetu od plave ribe bila pun pogodak: slamnatožuta boja sa zelenkastim odsjajem dala je nagovijestiti da će osim agruma u mirisu biti i (otočkih) trava, pa i koštunjičavog voća, posebice breskve, a na nepcu je umjereno slana, suha i vrlo osvježavajuća. Niskih kiselina, ugodna je i pitka, odlična za vruće ljetne dane.

Sad već sa smiješkom na licu, pomnije sam pogledao etiketu, ukoso izrezanu na kojoj posebno mjesto zauzima stilizirani – šipun, odnosno ruža kako je zovu stari Vrbničani, a tako su nazvali i dio svog mjesta.

Vinar u kuhinji: Ivica Dobrinčić i vina Šipun (Foto: Julio Frangen)

Sa starim sortama nikad ne znaš i u odnosu na “uobičajena” vina najčešće
su nekako divlja i nepredvidljiva, pa je Dobrinčić istražio kako su to radili naši stari i od trojišćine proizveo opolo svjetlije boje, dijelom macerirano i s pitkih 11,5% alkohola. Radi se o sorti koja se nekada uzgajala na otoku Susku gdje se ovo grožđe sušilo, jer je dobro je i za konzumaciju, a porijeklo joj je još uvijek neodređeno i nekako je ostala izvan vidokruga i interesa vinoljubaca. Zahvaljujući Ivičinom entuzijazmu trojišćina polako ali sigurno postaje sve ozbiljnije vino s Kvarnera i s pravom se pretendira ugurati među pet najboljih ljetnih vina, a pokazala se kao dobar partner uz domaće šurlice sa šparogama i pršutom .

Vinar u kuhinji: Šipun trojišćina opolo (foto: Julio Frangen)

Uz trojišćinu, Dobrinčić već petnaestak godina radi na promociji sansigota,
sorte koja je nekad rasla na svim kvarnerskim otocima: Cresu, Lošinju, Unijama, Srakanama, Iloviku, Krku, a posebice se veže uz Susak, pjeskoviti otok na jadranskoj pučini na kojem je nekada 80 % površine bilo pod vinogradima, pa su ga zvali i ploveći vinograd. Sušćan, kako sansigot zovu stanovnici Suska bio je rasprostranjen i zbog sposobnosti uzgoja na pjeskovitom tlu. Niski alkoholi i očaravajuće cvjetne arome i mirisi šumskog voća sansigota s okusima malina i višanja glavne su karakteristike Šipunovog sansigota iz 2016., vina ugodne trajnosti tankog do srednjeg tijela. Zbog malih količina – svega 2.000 butelja godišnje, ovo zanimljivo vino na žalost ne stigne još malo odmoriti u bocama jer se berba 2015. vrlo brzo rasprodala. S jedne strane, vrlo je suh, a s druge strane slabo taničan pa ga je lagano sljubiti s različitim namirnicama i jelima – chef Kuhinje Dejan Davidović sljubio ga je uz janjeće kotlete pripremljene u crnom vinu s rimskim njokima kao prilogom, što se pokazalo kao vrlo dobar izbor. A i
desert u obliku čokoladne praline s višnjom potvrdio je lakoću spajanja sušćana s raznolikom hranom…

Sansigot je inače proglašen jednim od najboljih hrvatskih restorantskih vina sjevernoga Jadrana.

Na kraju, Dobrinčić je spomenuo još neke sorte koje će možda u doglednoj budućnosti također biti vraćene u život pa tako bašćan, debejan, brajdica, draganel, jarbol, kamenina, rožeta ošljevina, rušljin, trbljan, volarovo, žumić…, čekaju na bolje dane. Poznavajući Ivicu Dobrinčića ne bi nas začudilo da to bude i vrlo skoro!

About Spori Zecov

1st Level Sommelier @HSK Travel 2 Run, Drink and Eat 4 Fun

1 Response

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.