Vinska remek djela iz Iločkih podruma (II): traminci

Uzgoj vinove loze i proizvodnja vina u Srijemskom vinogorju nisu počeli s Iločkim podrumima, pa ni s izgradnjom Starog podruma prije 569 godina, već mnogo ranije, još u doba Ilira. Prve vinograde s plemenitim sortama podigli su Rimljani za vrijeme cara Probusa (276.-282.). Zanimljivo je da su Probusa baš u vinogradu ubili nezadovoljni vojnici jer ih je car – nakon što je u Carstvu zavladao relativan mir – htio otpustiti, ali još više zato što ih je sve više upotrebljavao u obavljanju civilnih zadataka poput sadnje vinograda što je kod vojnika bilo vrlo nepopularno.

U srednjem je vijeku Ilok dobio kraljevski tretman, a za vrijeme najpoznatijeg gospodara Nikole Iločkog na mjestu nekadašnje rimske utvrde Cuccium sagrađen je dvorac, a 1450. godine ispod dvorca i vinski podrum, prvi arhitektonsko tehnološki objekt građen u svrhu proizvodnje i čuvanja vina. Vinarstvo i vinogradarstvo nije nestalo ni za vrijeme turske vladavine, a od 1697. godine, kad Ilok i posjede u Srijemu preuzima talijanska kneževska obitelj Odescalchi enologija doživljava pravi procvat. Livio Odescalchi, prvi vlasnik posjeda podiže nove sortne vinograde, te na bačve – prvi u Europi! – stavlja obiteljski pečat kao znak posebne kvalitete vina, ali i oznake da se vino puni na samom posjedu, u moderniziranom podrumu. Stiliziranu oznaku pečata izvornog punjenja Iločki podrumi danas s ponosom provlače kroz cijeli brand.

Odescalchijevi kontinuirano povećavaju nasade vinograda i proširuju kapacitet podruma, a na posebnom vinogradarskom položaju Principovac, usred vinograda 1864. godine grade ljetnikovac i ladanjsko imanje koje je nakon privatizacije 2003. većinski vlasnik Juraj Mihaljević obnovio i pretvorio u ekskluzivno mjesto koje može primiti preko 500 uzvanika i koji mogu uživati u duhu starih vremena, ispunjenom enološkim i gastronomskim pričama.

Baš na tom položaju s posebnim terroirom Odescalchijevi 1710.g. sade prve trsove traminca koji od tada postiže fenomenalne rezultate i postavlja nove standarde u ocjenjivanju ove sorte u Europi, ali svijetu. Iločki traminci prepoznatljivi su po zlatno-žutoj (oni u godinama i jantarnoj) boji, izraženom mirisu ružinih latica, te užitnom, dugom retro-okusu, a zajedničko im je da su to najnagrađivanija vina Hrvatske!

MasterClass Alhambra & Iločki podrumi (foto: Spori Zecov)

Traminac je još jedna od sorti koju ili obožavate ili ga ne volite: intenzivne arome, visoki alkoholi (koje vinari spuštaju tako da zaustave vrenje, ali onda vina postaju slađa) i nedostatak kiselina (što se opet može riješiti pomno odabranim datumom berbe) razlozi su zbog kojih ova sorta nije općenito popularna. Zbog višeg alkohola i nižih kiselina traminac djeluje slađi nego što zaista jest, pa ga često svrstavaju u ženska vina, premda istraživanja pokazuju da baš muškarci više vole slađa vina. I da: premda se ubraja među 18 čuvenih međunarodnih sorti, u svijetu se uzgaja na relativno malim površinama, većinom u Europi, Novom Zelandu i SAD.

No sve te nedostatke u tramincima iz Iločkih podruma nećete pronaći jer ih proizvode u čak 8 različitih stilova pa i najizbirljiviji vinoljubac može naći baš onaj koji mu odgovara, za što se pobrinula ekipa enologa na čelu s članicom uprave i direktoricom za vinarstvo i vinogradarstvo, Verom Zimom i njen mladi tim kojeg čine Ivana Raguž, Marko Marko i Antonela Knezović.

Kao i ostala vina Iločkih podruma, i traminci su podijeljeni u linije lako pamtljivih osobina: vina za svaku priliku, za posebne prilike, za uživanje i vina za pamćenje, a članica uprave i direktorica marketinga Karmela Tancabel ih je kroz majstorsku radionicu predstavila pet. Vrhunski Traminac 2017. s položaja Vukovo suho je, intenzivno vino bogatog okusa za posebne prilike uz kojeg odlično paše pašteta od gusje ili pačje jetre ili neki od jačih sireva. Kao vino za uživanje predstavljen je poluslatki Traminac 2015. iz linije Principovac: moćno i kompleksno vino slatkastog mirisa i okusa u kojem dominira med naizgled se čini nesparivim s hranom no to u ovom slučaju nije ni nužno – ovo je vino dovoljno samo sebi!

Arhivski Traminac iz 1982. je na žalost prošao svoj vrhunac i polako je počeo gubiti prepoznatljivo voće, ali zahvaljujući vrlo visokoj gustoći oksidativne note su manje primjetne, a dugi, slatkasti završetak je dovoljan da vas podsjeti kakvo vino pijete.

I onda su u čaše utočena dva predikatna vina za pamćenje: Traminac izborna berba prosušenih bobica 2011. i Traminac ledena berba 2007. godine. Bobice ubrane za vrijeme najhladnijih zimskih dana u oba slučaja već su bile napadnute plemenitom plijesni pa su osim karakterističnih mednih nota prisutni i Bothrytis tonovi, posebice u ledenoj berbi koja je proglašena svjetskim vinom godine za 2010./2011. u konkurenciji 30.000 vina, a drži i 19. mjesto na popisu 100 najboljih vina svijeta u konkurenciji više od 550.000 vina iz cijelog svijeta. Izborna berba prosušenih bobica vrlo je skladno, mekano vino i svaka je kap čisti užitak. Ledenko je još intenzivnijih cvjetno voćnih aroma, a u ustima je konkretniji, sočan i osvježavajući. I jedna napomena: premda je preporučena temperatura posluživanja 10-12 stupnjeva, probajte ga još više ohladiti, na 6-7 stupnjeva. Nećete požaliti… I ne brinite o hrani, i ovi traminci dovoljno pričaju sami za sebe!

Poslije kraljevskih vina (osim na krunidbi kraljice Elizabete II, već opisani ledenko poslužen je na vjenčanju princa Williama, a izborna berba bobica 2015. na vjenčanju princa Harryja) domaćini iz boutique hotela Alhambra i ekipa iz à la carte restorana Alfred Keller kroz večeru od pet sljedova učinili da se i njihovi gosti osjećaju kraljevski, ne samo uz zalogaje već i uz još nekoliko drugih, ne manje dobrih vina Iločkih podruma. Uz Princeps pjenušac, proizveden klasičnom metodom od modre frankovke tamno ružičaste boje s mirisom crnog voća i jakog tijela kao pozdrav iz kuhinje stigli su aromatizirani maslaci i domaći kruščići, a potom kao hladno predjelo fantastična, kremozna hobotnica s pjenicom od Mozzarele di Buffala uz koju je neprimjetno kliznuo Chardonnay Premium iz 2018.

Već sam nahvalio meni najbolje vino tog dana na Lošinju, Rajnski rizling iz 2006. koje je iz nekog razloga bilo posluženo uz file kovača s bobom i špinatom uz još jedno vino, Graševinu iz 2008. godine. Nisam se bunio na izbor dva vina, jer osim ugodne sugovornice iz Iločkih podruma i moje malenkosti, svi su ostali čini mi se zapeli na graševini, pa je petrolejskog nektara ostalo više za moj gušt…

Domaći raviol punjen nestvarno mekanom crnom slavonskom svinjom i gorgonzolom pao je uz Traminac Premium iz 2017. (BTW, za moj ukus odlično usklađena aromatika i struktura jela i vina), a i voćna, puna, snažna, s finim, mekim i zrelim taninima Frankovka Premium 2016 lijepo je klizila uz glavno jelo: pačja prsa s mlincima i brusnicom.

Desert od ličija s dvanaest različitih komponenti i Traminac izborna berba prosušenih bobica iz 2011. zatvorili su prvi ovogodišnji MasterClass.

Nakon Iločkih podruma, drugi Masterclass u Alhambri održat će se u lipnju kada će jedna od najpoznatijih i najrenomiranijih svjetskih vinarija Château Lafite Rothschild predstaviti svoj Champagne Rothschild.

About Spori Zecov

1st Level Sommelier @HSK Travel 2 Run, Drink and Eat 4 Fun

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.