Ivo Matošin: fenomenalan Babić iz garaže, toliko dobar da ga je grijeh – sačuvati

Ako smo za Ivančića i njegova vina rekli da su kvantna, vina od babića su definitivno binarna i postoje samo dvije krajnosti: ili vas obore s nogu (ne zbog količine alkohola, premda je i više nego uputno dogovoriti prijevoz do kuće) i pruže vam doživljaj koji ćete još dugo pamtiti ili vas vrate u djetinjstvo dok ste u parkovima pili neki jeftini crnjak i drugi dan umjesto glave imali poveći globus na kojem su tektonski poremećaji divljali na najjače i u jednom trenutku spajali kontinente, a već u drugom ih razdvajali, naravno uz oštre bolove kojima ni nekoliko aspirina nije moglo stati na kraj.
Babić Ive Matošina je definitivno prva kategorija, uz bok Gracinu, Prginu i novom brendu Testament, (čiji vinogradi nisu u primoštenskom vinogorju). Szabov Markus Franz Ferdinand je ipak kategorija više…

Pravo mediteransko terroir vino
Babić je još do nedavno bio jedna od zanemarenih sorti, i sve se češće u vinogradima mijenjao sa stranim kultivarima, premda potražnje za njim nikada nije nedostajalo. Razloga ima više: mali prinosi, loš glas koji ga prati kao osrednje vino – više za bevandu, zahtjevan posao u zemljom škrtim vinogradima u primoštenskom zaleđu… Pokušalo se povećati prinose preseljenjem na plodnija tla i dizanjem na žicu, no tada tamno plave bobice postaju samo materijal iz kojeg ni strastveni vinar ne može proizvesti čak ni samo dobro vino.

Matosin vinograd 3
Ivo Matošin, babić (photo by Facebook @matosinvino

Jedinstvene osobine babić zadržava samo kad grmoliko raste u malim džepovima zemlje na malim teradama ograđenim suhozidima. Redovi ovih malih komada zemlje vertikalno se uzdižu s morske obale i nalaze se u ravnoj liniji pa iz zraka izgledaju kao bogata čipka. Stjenovit, nepristupačan teren izuzetnim je ljudskim naporima pretvoren u poljoprivredno zemljište čišćenjem na tradicionalan način, bez upotrebe strojeva i stoga ne čudi da je lokacija Bucavac Veliki na listi čekanja za uvrštenjem na Unescovu listu zaštićene baštine. Samo da steknete dojam: radi se o nešto više od 18 hektara zemlje podijeljene na 56 katastarskih cjelina, pri čemu je najveća površine samo 6×2 metra! Općinskim dekretom iz 1947. godine stanovnicima Primoštena je na svojevrsnoj lutriji dodijeljeno tada golo i stjenovito tlo, pojedinačne površine ne veće od 1000 metara kvadratnih.

Matosin vinograd
Ivo Matošin, babić (photo by Facebook @matosinvino

Babiću očito odgovaraju teški, škrti uvjeti s puno sunca koji mu daju jedinstveni karakter: uravnotežene kiseline i ispeglani tanini odlike su ovog terroirskog vina koje kod Matošinog Babića naročito dolaze do izražaja.

Vinograd i vinski podrum Ive Matošina
Vinogradi Ive Matošina nalaze se 10-ak kilometara sjevernije od Primoštena, na položaju Široke i zasađeni su 2010. godine. Tlo je zapravo samljeveni kamen i zemlja, a oko tisuću loza je zasađeno na starinski način, na teracama koje su se pokazale izuzetne osjetljive na sušu. Prva je berba bila 2012. godine, a 2014. je bila toliko loša da je nisu niti punili u boce. Proizvodnja je mala, pa je tako recentne 2015. godine u bocama oko 5.000 litara, 2016. oko 6.000, da bi prošla godina opet bila slaba zbog suše, koja je smrt za mladi vinograd i bit će na raspolaganju samo oko 1.500 litara.

Vinifikacija se provodi u inox i hrastovim bačvama, bez filtriranja, pa se u bocama nađe i malo taloga s godinama. Maceracija traje između 10-15 dana – ovisno o godini, a babić je može izdržati bez problema zbog kiselina koje čuvaju vino. Ivo kaže da planira ostaviti bobice i 2 mjeseca: “čisto da vidim šta će bit’ – jer maceracija do dva mjeseca nije uopće jednostavan proces: treba voditi računa o hlapljivim kiselinama, žvakati kominu nastojeći vidjeti pozitivne/negativne promjene…”. Vino u bačvama – koje se položene na postolje s kotrljajućim ležajima – okreću se u određenim vremenskim intervalima, zatim se radi kupaža s vinom iz inoxa, a onda puni u boce, u kojima odleži još najmanje godinu dana.

“Male su količine, ali mi se čini da je čak bolje kad fermentira u inoxu, jer mu ostaje više mirisa” – nastavlja Ivo: “vino ostavljamo na finim talozima godinu dana, bez dodavanja sumpora kako bi prošlo malolaktiku, a trebalo bi i dulje, no za to u ovom trenutku nemamo uvjeta.” Nove bačve se najprije pune vodom, pa se i vanilija ne osjeti koliko bi možda očekivali – Matošin Babić nije nimalo drven, tanini nisu divlji kao kod plavca malog, a grožđe nema previše šećera jer je vinograd još uvijek mlad, ali je za očekivati da će i slador doći s vremenom. Grožđe se prska samo jednom godišnje, a Ivo ostavlja i travu da raste i obrađuje vinograd mehanički samo jednom godišnje. “Kad je o maslinama riječ, dođe mi slabo kad ispod maslina vidim tlo koje izgleda kao zemljani teniski teren tretiran svakojakim pripravcima, ali u vinogradu, to je druga priča. Kemija čini zemlju jalovom i zato nakon nekog vremena, više ništa ne može uspjeti na takvom tlu.”

Ivo Matošin inače preferira malo kasnije borbe, ali ove godine predviđa da će s berbom, uslijed klimatskih prilika, započeti već sredinom rujna.

Babić, Ivo Matošin: vertikalna degustacijaVertikalna degustacija 1
Babić, Ivo Matošin: vertikalna degustacija (photo by SZ)

Vertikalna degustacija
Kažu da nema sredine s babićem, pa smo stoga i pripreme za degustaciju odradili kako treba i krenuli dan prije – boce s tri berbe (2012., ’13. i ’15.) smo otvorili dan prije, a 2016. dva-tri sata prije kušanja. Smjestili smo se u mirno, zelenilom okruženo dvorište u samom centru Zagreba, uz sir i domaće maslinovo ulje, domaći pomidor, a našlo se i humusa s domaćom lepinjom. Naravno, u dobrom društvu, i vino intenzivnije iskazuje svoj pravi karakter, pa je i nas sedmero za stolom dalo svoj obol jedinstvenom događaju.

Kušanje smo započeli s najmlađim vinom, za koje Ivo sam kaže da je “to njegovo prvo, pravo vino.” Blijedo modro crvene boje, s već sada prepoznatljivom višnjom na nosu, lagano i pitko, Matošin Babić 2016. (14% alkohola) je definitivno vino sa svim predispozicijama da s godinama postane vrhunsko vino – u ovom trenutku, još je previše voćno i aromatično, što su svojstvo koja su pozitivna za druge sorte, ali babiću ne pristaju. Tri smo boce pohranili na sigurno i s namjerom da miruju još nekoliko godina.

Babić iz 2015. godine (13% alkohola) recentna je berba, življe i harmoničnije vino u odnosu na najmlađeg brata. Vino prepoznatljive modro crvene boje, punog tijela, pitko i koncentrirano, s tim da uz višnju do izražaja dolaze i herbalne note. Nakupljene kiseline u skladnom su odnosu s taninima, pa okus dugo traje, s mineralnim, slanim završetkom. Većina je rekla da im je to najbolji babić kojeg smo kušali…

Osobno, najviše mi se dopala 2013. godina: sve ono što krasi 2015., kod ovog petogodišnjaka je još izraženije: harmonično, živo i kompleksno vino s dubinom, gusto poput ulja, uz voćne i herbalne note osjeti se i koža, palež se osjeti taman koliko treba, a aftertaste je sasvim suh i snažan, nimalo beživotan. Pitko do boli, a uz feticu sira naprosto zove na još. Karakterno vino sa svim značajkama autohtone sorte i obilježjima podneblja u kojem uspijeva i s najmanje alkohola: 12%. Apsolutni favorit za moje (uvijek žedno) nepce, vino kojeg ćemo s veseljem ponovo kušati kroz koju godinu.

2012. godina Reserve je “nešto što se više neće dogoditi, tako nešto doživiš samo jednom u životu” – okarakterizirao je prvu berbu Matošin i nastavio: “14% alkohola, ali s malo šećera jer je za mladi vinograd godina bila dosta sušna, pa su bobice bile poluosušene. U starijem vinogradu, šećera bilo bi i više od 30 grama po litri i dobili bi prošek.” Velika je razlika u odnosu na druge berbe, na tragu je oksidativnih nota, još se uvijek drži, ali ipak okus prebrzo nestane. Za puni doživljaj, ipak preslatko.

I za kraj, moramo spomenuti prepoznatljivu i efektno jednostavnu, a opet drugačiju etiketu šibenskog dizajnerskog studija2FG, koju je autor Ante Filipović Grčić radio skoro 4 mjeseca, provodeći vrijeme upoznavajući se s vinom, vinogradarom i vinogradima: suncekamenbabić prepoznatljiva su obilježja na bocama Babića Ive Matošina.

Uvjereni smo da se Matošin babić treba naći na svakoj iole ambicioznijoj vinskoj karti, što zbog iznimne kvalitete, što zbog izvrsnog omjera cijene i zadovoljstva nakon svakog gutljaja. Gdje ga spazite, nemojte okolišati – svakako ga probajte!

Matosin vinograd 2
Ivo Matošin, babić (photo by Facebook @matosinvino

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Pogoni WordPress.com.

Gore ↑

Everything about everything

When life give you a lemon,not a lemonade

POSVUDUSHA

Love. Travel. Smile.

irevuo

art. popular since 10,000 BC

Vinska priča

Food, Wine & Beer Tasting

Food Walkers Croatia

Food, Wine & Beer Tasting

Colours of Istria Blog

Food, Wine & Beer Tasting

Majstor Kuhar - Majstor Slastičar

Ovdje možete pronaći odlične i provjerene recepte vrhunskih Majstora kuhara i slastičara

Dnevnik vinopije

wine drinker journal

JULIO FRANGEN FOTO FOODIE

Food, Wine & Beer Tasting

G.E.T. Report

vino, gastronomija, putovanja...

blog.vino.hr

Food, Wine & Beer Tasting

Spori Zecov

Trčanje s MS-om..., ili bez nje

%d bloggers like this: